Ficho - bloger

28.10.2015., srijeda

Imamo Duricu !

Bok prijatelji!
Hvala na komentarima i točkicama - sretan

U školi dobivam Smib.
Već imam dva i mama i tata mi čitaju.
Na zadnjoj strani je Durica, i to mi moraju čitati, puno puta i gnjavim ih -:)



Onda me tjeraju puno puta na tuširanje, jer moram se spremiti za krevet i rano ustati.
Tata je rekao, ajde dok se ti istuširaš napravit ću ti neku priču, slično kao u smibu.
I odmah sam se išao tuširati.
Bio sam sretan kad sam vidio priču i morali su mi to čitati puno puta.
Nasmijali smo se.
Drugi dan sam nosio priču u školu da pokažem prijateljima.



I naučio sam u školi raditi peseke od papira.



Sad idem na rođendan prijatelju Pavlu iz vrtića.
U igraonicu.
Poklonit ću mu jednog peseka.
Ajde bok!


- 18:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

27.10.2015., utorak

Fićo u školi

Bok blogo-prijatelji ! - wink wave
Krenuo sam u školu i lijepo mi je.
Danas se osjećam sretno.
Jedan dan smo za zadaću za hrvatski imali pjesmicu koja se zove Jabučica.
I to znam napamet i sad ću vam napisati :

Jabučica

Jabučica skakutala i sa stabla
na tlo pala
Na tlu sjedi i uzdiše
sad natrag ne mogu više!


..........................................................................................................................................


Volim gledati zastave na kugli koju imam na blogu i točkice tko čita moj blog.
Htio bih imati i zastavu od Brazila jer mi je lijepa.

Pozdravlja vas bloger Fićo - thumbup


- 18:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.07.2015., subota

Kao riba

Naučio sam plivati, nije teško.
Samo legneš, opustiš se i plivaš





A skakanje ?!
Pa skakanjem se bavim od kad znam za sebe :)




I to je to !



Kao riba, ili kao žaba, meni tata veli da plivam kao mali psić :)


- 17:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.07.2015., nedjelja

Strpljenje, vjera, karma

Prvo sam bio s mamom u gradu, bilo je lijepo. Vozili smo se u vlakiću, pa išli uspinjačom, šetali.
Poslije smo se našli u Maksimiru s tatom.
Čekao nas je kod prvog jezera.
Malo smo sjeli na klupu i ispričao sam mu kak je bilo super u gradu.
Prisjetio sam se i kak je jednom tata pričao da je u Maksimiru dragao kornjače kod drugog jezera.
Rekao sam mu da bi mogli i sad potražit kornjače!
On je rekao da je to bilo u rano jutro, kad kornjače izlaze iz vode i sunčaju se, toliko se uspavaju na suncu da se ne miču i možeš im se skroz približit.
Sad je već prošlo podne i bilo je jako vruće, ali svejedno smo otišli prošetati do drugog jezera.
Bilo je kornjača, i u vodi i nešto malo vani, ali sve su bježale.
Stalno sam ispitivao tatu kad ćemo ih naći da se sunčaju?
Ne znam sine, nije jutro i možda ih nećemo naći vani , govorio mi je tata.
A ja sam i dalje isitivao : gdje su, kad ćemo ih naći?!
Sigurno sam bio i već dosadan , jer znaju me moji nekad zezati da sam "dosadnjaković".
Tata je rekao da idemo još oko trećeg jezera, jer prevruće je još za četvrto i peto.
Rekao mi je i da budem strpljiv, da vjerujem kako ćemo ih pronaći i da se onda šanse povećavaju da ih pronađemo.
Povjerovao sam mu, ali ovo sa strpljenjem mu ne mogu obećati :)
Hodali smo cijeli krug oko trećeg jezera, bio je barem hlad, ali kornjače su bile mlade i bježale u vodu ili već plivale.
Malo smo odmorili na kraju jezera, prije nego krenemo prema kući.
Rekao sam tati da ćemo otići onda rano u jutro sutra u Maksimir, da ih pronađemo.
Kad smo krenuli iz hladovine i napuštali jezero,



na sunčanoj strani ugledali smo je !! Malena kornjača u travi, sva u strahu i daleko od jezera.
Pokušavala se sakriti od ljudi. Približio sam se



i govorio joj da se ne boji, da joj neću ništa, samo malo podragati.



Bio sam presretan, ipak smo našli kornjaču, a čak nije ni spavala.
Moji su mi rekli da bi je možda trebali odnijeti do jezera, možda se izgubila i ne zna od straha pronaći put do svoje obitelji.
Ja bih je najrađe doma odnio, ali odnio sam je do jezera



Još smo malo popričali kod jezera i pozdravili se



Odmah je potrčala u vodu



I zaplivala prema svojoj obitelji



Bio sam sretan, jako sretan.
Tata mi je rekao da će sad ta kornjača reći svim svojima da sam je spasio.
I da će me sad voljeti i pričati kako je Ficho njihov prijatelj.
Tata je nakon toga rekao : vidiš sine, to ti je karma !
Kakva karma , pitao sam ga?
Pa ti si učinio nešto dobro, i to dobro će ti se vratiti na neki način !
A jel vrijedi to i za druge životinje, za mrava, pauka , pitao sam ga?
Vrijedi sine, vrijedi to i za ljude, i za mrave i za drveće, za sve !
Super tata, sad će onda i mravi bit moji prijatelji.
I naučio sam novu riječ : karma.



Jedva čekam sljedeće dane, moji su na godišnjem, ne idemo na more, ići ćemo u šetnje po Zagrebu, malo na selo.
Bit će veselo i lijepo .






- 11:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.06.2015., nedjelja

Tramvaj

Stalno i jako puno crtam u vrtiću i doma.
Ali ovaj crtež tramvaja je mom tati zapeo za oko i ne može se načuditi kak mu je dobar.
Ne znam zašto, jer imao sam sigurno puno boljih.
Ali ne, njemu je baš taj super



I onda mi je donio platno da pokušam naslikati opet tramvaj.
Meni je bilo fora malo slikati po platnu,a tati sam ispunio želju :)



I dok sam ja slikao, tata je pored mene pokušao kopirati na magnet moju sliku, ali nije mu baš uspjelo :))



Ali bar smo se zabavaljali




pozdrav od vašeg Fiche :)
- 20:05 - Komentari (14) - Isprintaj - #

04.06.2015., četvrtak

Zbogom vrtiću

Još malo i gotovo.
Sljedeći tjedan su upisi za školu.
U vrtiću mi je bilo lijepo i zauvijek ću ga pamtiti.
Na kraju ovog mjeseca opraštam se od vrtića.
Svašta smo radili pa imam doma puno stvari koje će me podsjećati na lijepe dane.
Imam puno prijatelja koji mi dolaze doma na igru, ali neki od njih još ostaju u vrtiću i sljedeće godine.
Pozdrav svima, koliko vas ima.












































- 21:05 - Komentari (19) - Isprintaj - #

27.04.2015., ponedjeljak

Mirovanje

Taman sam krenuo istraživati, počeo voziti bicikl , bez pomoćnih, a kad ono vele mi da moram mirovati.
Kao da je to samo tako.
Vidio bih ja njih da su na mojem mjestu i pitao ih : a kak to da dijete miruje ?
To je nemoguće.

Nedavno sam tatu žicao da idemo probat vozit bez pomoćnih, da vježbamo i da me drži, ali kad smo izašli rekao sam mu da me pusti.
Pitao me jesam li siguran, i rekao sam mu da jesam.



I pustio me, a ja sam samo krenuo.
Čudio se tata i rekao da oni iako su bili stalno po vani nisu baš odmah iz prve sami krenuli i da je to čudo !
Ali bio je i sretan kaj me nije morao držati i trčati za mnom.
Rekao je da je to valjda rezultat mojeg prijašnjeg lutanja na romobilu



I taman kad je proljeće dozvolilo lutanja, dobio sam temperaturu, koja je samo rasla, i treći dan mi je bilo dosta loše.
Pio sam sirup, tuširao se, ali temperatura je bila 39,4.
U subotu smo išli na hitnu, malo sam se bojao vađenja krvi i plakao prije toga.
Tata me pokušao nasmijati da ako budem vikao da će to čuti cijeli Zagreb i da će biti na vijestima.
I da mogu i dobit kaznu za galamu.
Uspio me malo nasmijati.
Tresla me zimica prije nego smo išli kod doktora



Danas smo bili na kontroli, i rekao je doktor da je to početak upale pluća., tak da moram mirovati, pijem sumamed i moram piti puno čaja.
Nađem si doma neku zanimaciju, malo i sviram ukulele



Tata je jučer išao u šetnju u šumu i pokazao mi slike.
Našao je novo mjesto za istraživanje.
Ali moje šetnje još će malo pričekati



Do novih pustolovina

vaš Ficho
- 12:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

14.04.2015., utorak

Putevima indijanaca-nastavak

Nastavili smo hodati drugom stranom potoka.
Sve zbog onoga kaj smo vidjeli ponija na drugoj strani.
Tata mi je rekao da je prošli put pričao s čovjekom, pastirom koji čuva koze i ima tog ponija.
I rekao mu je da možemo doći podragati konjića, možda i sjednem na njega.
Putem smo čitali neke znakove, kao pravi indijanci







I naučio sam što je kopriva i da ona peče.
Rekao sam tati da me piknula ta trava, a on se nasmijao i rekao da kopriva ne pika, nego da peče.
I da je kopriva zdrava, veli



Polako smo se približavali konjiću, ali trebali smo proći pokraj koza koje su pasle kraj potoka.
Malo sam se bojao, pa je tata uzeo štap, da se ja osjećam sigurnije, ali rekao je da se koze boje nas i da će se maknuti.
Tako je i bilo, nije trebao štap.
Došli smo do čovjeka koji je sjedio na travi.
Tata ga je pozdravio i upoznao se s njim.
Rekao je da se zove Paško i da on čuva koze i konjića.
Tata ga je upitao možemo li dragati konja.
Dobri pastir Paško rekao je da možemo





Dobri pastir Paško ( kak ga je tata zvao) rekao je da mogu i sjesti na konja.
I da možemo opet doći i donijeti mrkvu ili kocke šećera, da to voli



Onda smo se uputili dalje kroz Paškovo neograđeno dvorište.
Tata mi je dao štap i rekao da se od njega može napraviti luk pomoću kojeg su indijanci lovili životinje.
Rekao mi je da sam skoro sad već pravi indijanac, krećem se u prirodi, jahao sam konja, imam sad i koplje, jedino još trebam nekakvo pero.



Pa sam onda morao još skupiti koje pero da postanem pravi indijanac



Nakon zanimljivog istraživanja krenuli smo prema doma



Podijelili smo štap na dva dijela i tata mi je pokazao kak se može nosit teret, tak da smo obojica tak hodali



Još smo na kraju vježbali bacanje koplja



Bilo je lijepo na ovom putovanju i jedva čekam novo istraživanje



Pozdravlja vas vaš putopisac



kraj

fotkali : tata i Ficho
- 14:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #

13.04.2015., ponedjeljak

Putevima indijanaca

Tata mi je pričao o jednoj šetnji uz potok.
To je onaj potok koji ide kraj mojeg vrtića.
Rekao je da je šetao uz potok i vidio puno lijepih stvari.
Vidio je i puno koza, pasa, čak i jednog ponija.
Čekali smo lijepo vrijeme da mogu i ja s njim u šetnju.
Bili smo u subotu, krenuli smo od kuće pješice



I išli u istraživanje potoka. Tata mi je pričao da su nekad ljudi živjeli u šumama, i da su voljeli prirodu.
Nije bilo zgrada



Bilo je super, konačno smo krenuli u istraživaje potoka, hodali smo uz vodu i proučavali.



Vidjeli smo i marljive pčele



I djecu koja su hodala po vodi



Onda mi je tata pričao da su nekad živjeli indijanci uz potoke i u šumi, i da su bili dobri.
Da su indijanci lovili životinje samo da se prehrane i nisu ih mučili.
Onda su jednog dana ti dobri indijanci nekome smetali i htjeli su ih otjerati iz njihovih sela.
Rekao mi je i da su sve imali u prirodi, sve kaj im je trebalo.

Pitao sam tatu hoćemo li skroz pratiti potok do kraja, a on je rekao da možda jednom hoćemo ili ćemo svaki put ići sve dalje.
Da potok vjerojatno ide skroz do Sljemena



Dogovorili smo se da ćemo drugi put ići na cijeli dan, uzeti deku, sendviče, sokove.
Čak smo našli i mjesto gdje ćemo se odmarati



Tata se malo bojao da ne padnem u potok, ali tata ko tata , uvijek se boji.
Kao i onda kad mi je pala fotrola od fotića pa sam trčao za njom.
Tata se skroz uspaničio



I vidjeli smo i koze o kojima je tata pričao





Ali i ponija.
Sve je to bilo s druge strane potoka, a tata nije htio da idemo preko vode, valjda se bojao.
Onda smo išli skroz do jednog mosta, pa onda preko, i vraćali se s druge strane



Tata je imao ono upaljeno na mobitelu kaj mjeri koliko smo prehodali i do tog mosta je bilo 2 kilometra od kuće.
Nismo znali da tak blizu naše zgrade ima toliko puno životinja i lijepih stvari.
Krenuli smo nazad po drugoj strani potoka.

....nastavlja se.....

Fotke snimali Ficho i tata



- 19:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.04.2015., nedjelja

Hvala Vam blogeri !

Dragi moji blogeri puno vam zahvaljujem na poklonu za Uskrs.
Bio sam sretan kad smo išli tata i ja po poklon iznenađenja.
Za Uskrs smo išli kod bake na selo.
Baka je pripremila za svu nas djecu puno darova.







pozdrav svima

Ficho


- 11:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (2)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zovem se Filip. Imam šest godina i na jesen krećem u školu.
Volim vrtić, volim crtati i šetati.
Tata mi je dao stari fotić i otvorio mi je blog.
Ovdje ću zapisivati svoje riječi i vježbati pisanje. Ispočetka pomagat će mi mama i tata.
Znam već slova štampana, ali još vježbam slovkanje.
U vrtiću puno radimo na tome ovih dana.

1.3.2015.

Vaš Ficho

Linkovi